Hipoalergena kozmetika (u čemu je caka?)

evenflowmakeup 6 15:58

Drago društvo, vratila sam se! 

Za novi početak biram jednu zanimljivu temu koja će vam, verujem, rešiti izvesne nedoumice. Pa da započnemo druženje...

Hipoalergno u doslovnom prevodu znači alergeno "ispod uobičajenog nivoa", a reč je prvi put upotrebljena u kozmetičkoj kampanji 1953. godine da označi proizvode koji su formulisani i izrađeni na način da smanjuju rizik od nastanka alergijske reakcije.

Ova reč, kada se koristi u okviru kozmetičkog vokabulara, podrazumeva da u sastav proizvoda ulaze sastojci koji retko izazivaju alergijske reakcije, iritiaciju ili uvećavaju fotosenzitivnost. Potom, da u sastav ulaze  konzervansi i antioksidansi samo u neznatnom procentu, kao i da je sam proizvod  uglavnom bez boje i mirisa.

Za ovakvu kozmetiku trvrdi se da je prošla opsežna ispitivanja i testiranja na osetljivim osobama, pod nadzorom stručnjaka, kako bi se dokazalo da nema štetnog uticaja. Takođe, tvrdi se da ovakva vrsta kozmetike mora da zadovolji izvesne standarde, kao što su, na primer, sterilizacija i demineralizacija vode, nekomedogenost i ostalo.
Često joj se  pripisuju i lekovita svojstva. Na primer, da više neguje kožu od ostale kozmetike, da ublažava iritaciju, podmlađuje i slično. 

Ovako predstavljen pojam zvuči zaista ohrabrujuće, pogotovu osobama sa osetljivom kožom. Međutim, manjkavosti se uočavaju već na prvi pogled. Naime, naivno je pretpostaviti da kozmetika koja je prošla industrijski proces može trajno biti bez štetnog uticaja, odnosno da se može garantovati da nikada neće izazvati alergijsku reakciju. S druge strane, ne postoje naučne studije koje dokazuju da je ovakva vrsta kozmetike delotvornija od kozmetike sličnog sastava koja se ne karakteriše kao hipoalergena.

 Stoga, čuvena FDA (Uprava za hranu i lekove) propisala je 1978. godine regulativu prema kojoj kozmetičke kompanije moraju da izvrše testove kojima bi potkrepile tvrdnje da je njihov proizvod hipoalergen. Na taj način bi sama reč hipoalergeno dobila izvesnu potkrepljenu definiciju, te bi se koristila uniformno. Ubrzo je regulativa oborena na osnovu tvrdnje da konzumenti i FDA imaju potpuno različito tumačenje pojma, te da FDA nema pravo da propisuje takvu vrstu regulative. Iako je, pak, u zaleđu celog slučaja činjenica da bi kozmetičke kompanije skupo platile kada bi morale da sprovedu iscrpne testove da bi dokazale hipoalergenost.
 U epilogu spora stoji da kozmetičke kuće mogu i dalje da označavaju svoje proizvode kao hipoalergene, čak i bez dokaza. Na konzumentu je da odluči da li će to prihvatiti.
Iz navedenog sledi da se hipoalergena i nehipoalergena kozmetika razlikuju najčešće prema ceni i marketinškim trikovima kojima se konzument navodi da odabere baš konkretan proizvod. Ne postoje ni u jednom, ni u drugom slučaju garancije da to što nudi izvestan kozmetički brend odoleva promeni nakon dužeg vremenskog perioda. Na nama je da mudro odaberemo.

Taj odabir treba da se sastoji u  konsultovanju liste sastojaka na poleđini (INCI) na osnovu koje možemo da uvidimo da li postoji neki sastojak koji je potrebno da izbegnemo ako znamo da pravi problem. 
Ako smo skeptični prema svojstvu izvesnog proizvoda, kao dodatne mere opreza možemo preduzeti sledeće: 1) možemo naneti manji uzorak na unutrašnji deo podlaktice ili neko drugo osetljivo mesto pa čekati reakciju, i 2) možemo proveriti sastojke u kozmetičkoj bazi Skin Deep , osnovane od strane Radne grupe za očuvanje (životne) sredine početkom 2005. godine. U bazi se trenutno nalaze informacije o 64 013 sastojka, dobijenih iz različitih verodnostojnih izvora. Za više pročitaj ovde
Jedan od izuzetaka, pak, predstavlja domaći hipoalergeni sapun - pravljen od pročišćenog loja i svinjske masti, u definisanom postupku, bez ikakvih daljih dodataka. Ako ste pročitali moje jednostavno uputstvo za pravljenje sapuna, mogli ste da primetite da se u osnovne sastojke (bez kojih nema sapuna) ubraja pročišćena, demineralizovana voda, "masni" deo i NaOH. Ubacivanjem raznih sastojaka u sapun, kao što su boje, mirisi i "zdravi" dodaci stvara se rizik od dobijanja iritantnih ili toksičnih jedinjenja u reakciji sa NaOH, zatim i rizik od kontaminacije raznim mikroogranizmima. Ovakav sapun je blag, bez mirisa, dobro čisti i ne zateže kožu, ili, u prevodu, odgovara svakoj koži bez izuzetka. Nameće se zaključak da ako neki proizvod treba da nosi ovaj naziv, to mesto pripada upravo ovakvom sapunu. Više o procesu dobijanja ovog sapuna pročitaj ovde.

Nadam se da vam je post koristio. Volela bih da čujem vaše mišljenje na ovu temu, te mi slobodno pišite u komentaru ispod ili putem e-mail adrese.


Hvala vam na poseti!


Pogledajte moj portfolio ovde.
Pridružite mi se na Fejsbuku ovde.
Pridružite mi se na Instagramu ovde.
Pridružite mi se na Tviteru ovde.

Related Posts

Saveti i preporuke 5534642446471290082

6 comments

Jedan od boljih tekstova o kozmetici koje sam u zadne vreme procitala,(ne samo na blogovima). *_`

Woow, hvala na komplimentu :3 :*

Super post :) pola od ovih stvari nisam znala a veoma je korisno :)

E pa u tome je caka hehe :) Drago mi je što ti se svideo post! <3

Odlican i korisan post, svaka cast. :)

Постави коментар

Омогућава Blogger.

Истакнути пост

Kada James Bond bira šminku... (recenzija i brošura)

Negde u julu tekuće godine obradovao me je mejl u kojem me tim Sephora-e poziva na blogersko druženje na kojem će predsta...

Search

Editorijali (klik na sliku)

TOP 5 postova

podrška

Prati me putem Bloglovin

moja galerija na Blenderu

About

Find me on BlogFeedNews.com

.

.

hvala vam!